Može li svemoćni Bog da stvori tako težak kamen koji ni on sam ne može da podigne?
(srednjovekovni paradoks, najčešće se pripisuje Averoesu, 1126–1198)
Može li svemoćni Bog da stvori tako težak kamen koji ni on sam ne može da podigne?
(srednjovekovni paradoks, najčešće se pripisuje Averoesu, 1126–1198)
Čovek koji veruje da boluje od bolesti koju nema je umišljeni bolesnik. Ovo verovanje je takođe bolest i zove se hipohondrija. Da li čovek koji veruje da ima hipohondriju zaista ima hipohondriju?
U jednom selu živi brica koji brije svakog onog žitelja sela koji se ne brije sam. Brije li brica sam sebe ili ne?
Tj. da li je skup svih skupova koji nisu svoj vlastiti član, svoj član ili nije? Paradoks je formulisao Bertrand Rasel 1901. pokazavši njime da Kantorova teorija skupova sadrži protivrečnost.
Paradoks se nekada iznosi i na ovaj način: Biblioteke imaju kataloge koji sadrže spisak knjiga koje biblioteka ima. Zamislimo katalog koji sadrži spisak svih kataloga u biblioteci. Za takav katalog možemo reći da sadrži sam sebe. Sada zamislimo katalog svih kataloga koji ne sadrže sami sebe. Da li takav katalog sadrži ili ne sadrži samog sebe?
Kada je Sokrat umro? Dok je bio živ ili kad je bio mrtav?
Nije mogao umreti dok je bio živ, jer onda ne bi ni bio živ. Nije mogao umreti ni dok je bio mrtav, jer tada bi dva puta umro. Dakle, Sokrat je još živ.
(Sekst Empirik)
Sofist Protagora podučavao je Euatla advokatskoj veštini. Pogodili su se da učenik plati odmah polovinu školarine, a drugu polovinu kad dobije prvu parnicu. Kako po završenom školovanju učenik nije vršio advokatsku praksu, učitelj ga je tužio sudu:
PROTAGORA : Ti ćeš mi svakako platiti ostatak školarine. Jer ako izgubiš parnicu, platićeš po odluci suda, a ako je dobiješ, platićeš mi po našoj pogodbi.
EUATLO: Ako dobijem parnicu, neću ti platiti jer je tako sud presudio. Ako izgubim, neću ti platiti jer smo se dogovorili da platim tek kada dobijem prvu parnicu.
Sofista ispituje sagovornika:
– Da li je čovek ćelav ako mu iščupaš jednu dlaku?
– Ne.
– A ako mu iščupaš dve dlake?
– Ne.
– A ako mu iščupaš tri dlake?
– Ne.
Pitanja se nastavljaju. Ako sagovornik u jednom trenutku odgovori sa “da” sofist zaključuje da čupanje jedne dlake čini čoveka ćelavim; ako sagovornik uporno odgovara negativno, sofist zaključuje da čovek, gubeći dlaku po dlaku, ne može nikad oćelaviti.
Znam da ništa ne znam.
Umerenost u svemu, uključujući i samu umerenost.
(Petronije, 27-66 g. rimsli velikodostojnik iz doba vladavine Nerona.)
Postoje neki pridevi koji opisuju sebe, npr. petnaestoslovni, višesložan… Reči koje ne opisuju same sebe se zovu heterologičke. Da li je pridev „heterologički“ heterologička reč?
Ako svako pravilo ima izuzetke, onda i ovo ima izuzetke pa dopušta pravila koja nemaju izuzetke.
ili;
U svetu bez pravila, moralo bi postojati bar jedno pravilo – ono koje zabranjuje svako pravilo.